Evo ga moj prvi post.

O cemu pisati i nije bas jednostavno.U biti nesto dobro ispricati nije veliki problem, ali to staviti na papir vec predstavlja veci izazov. Biti zanimljiv, duhovit  je  problem nas Hrvata, jer bas ne kotiramo u svijetu kao najduhovitiji narod. Pa zasto bih se i ja razlikovao od vulgaris Croate. Budući sam zamoljen da pisem ovaj blog, znaci da sam nesto zanimljiv (bar to drugi misle), pa 'ajde da probam.

O cemu pisati, evo naglas razmisljam. O filozofiji nisam bas strucan, znanost, medicina…. nisam baš doma, pa 'ajde idem ja malo o sportu. Tu sam kao jak.

Evo malo da se osvrnem na podbacaj nase Blanke na Europskom prvenstvu. Kao prvo, zasmetala me ta medijska halabuka ili ti prasina koja se digla oko nje prije ovog prvenstva. Cura je svjetski talent i cijenim je kao sportasicu, ali je postala previse medijski eksponirana i dobila tretman  koji  po meni jos nije zasluzila. Ima mnogo sportasa koji imaju vece sportske rezultate od Blanke, ali nisu ni blizu  tako  glasni u medijima. Sama je sebi nametnula takav pritisak, njezinom voljom ili voljom sponzora, pa je zbog toga puknula k'o lubenica. Nije Blanka Janica, bar ne još. Janica je jedinstvena  i ta djevojka je pokazala svima kako se postaje pravi prvak, pravi sampion. Takvi se talenti  rađaju, a Blanka taj prirodni talent nema i tesko se nosi s pritiskom. Zato je po mom misljenju za nju puno pametnije da svoju karijeru gradi na radu bez puno buke, jer joj velika medijska eksponiranost samo otezava postizanje rezultata koje ona objektivno može postići. A kad rezultati stignu, onda je to lako  medijski obraditi i naravno zadovoljiti sponzore. Da me netko krivo ne shvati, svatko ima svoj put uspjeha, ali kroz moje sportske oci za Blanku je  puno bolje da bude malo u sjeni i takva ce lakse do medalja koje njoj stalno izmicu.

Da se opet vratim na Janicu, koja me tako fascinira svojom jednostavnoscu i pravilnim poimanjem sporta. U biti, ona sport shvaca kao igru i zabavu, odnosno tako zabavlja sebe i druge koji je gledaju. Nikad necu zaboraviti njezinu opustenost prije velikih utrka koje je vozila na Olimpijskim igrama. Po tome se vidi da ona na sport gleda kao zdravo natjecanje, gdje u tom trenutku sportas treba dati svoj maksimum, a ne da mu okolina ili on sam postavljaju barijere. Zato se samo rijetki mogu nositi s pritiskom koji ga namecu sponzori, treneri, obitelj… Zamislite koliko je toga ovisilo o Janici na svakoj utrci koju je vozila tijekom karijere. Od cijele skijaske reprezentacije koja je zivjela od njezinih rezultata, od sponzora koji su trazili samo prva mjesta, od tate, mame, Pavleka… Da je ona u tom trenutku vozila za sve njih i imala taj pritisak u glavi, sigurno ne bi ostvarila takve rezultate. Velicina takvih sampiona je da se potpuno usredotoce samo na sport, na utrku, na slijedeca vrata ne misleci na ono sto drugi misle i ocekuju od nje. U sportu sportas treba biti stalno u sadasnjosti, jer  proslost i buducnost samo opterecuju i odvlace paznju i koncentraciju u krivom smjeru.

Zato kapa dolje Janici, a tebi Blanka puno srece drugi put i da izvuces pouku iz ovih gresaka.

Evo to je bilo od mene za prvi put, a do slijedeceg blogiranja stojte mi dobro!

, 14. ožujak 2007 13:08:00 | link | (14) komentara

uskoro ;)

, 13. ožujak 2007 19:58:00 | link | (3) komentara